Pjesme za "Zavetine" / Jovanka Babić Jelovac

Kada umrem

Kada umrem ne gasi svjetlo

jer život još u meni drijema.

Samo sam posustala od ljepota,

malo pobjegla od tuga.

Kada umrem otvori prozore,

pusti moru da pjeva,

galebu da leti

i jutru da me čeka.

Kada umrem ne zaboravi

da odlaska nema

već me potraži

među zvijezdama.

Kada umrem oprosti životu,

zagrli uspomene i koračaj dalje

ljubeći me u drugim ženama.

Pesnikinja i profesorka, - oporavak

Ne budi sebičan

Ne budi sebičan ove noći

kad razgrneš postelju

i ne ugledaš cvjetak

svoje vječne ljubavi.

Ona se rasula po livadama slobode

i diše prvi puta bez okova

tako svoja i bezbrižna.

Ne budi sebičan ove noći

kad ona svodi račune sa životom

i ostavlja te da odagna tuge

i dohvati sjaj mjeseca.

Ne budi sebičan ove noći

koja će zauvijek odnjeti

bjelinu postojanja

iz tvojih očiju.

Ne plači

Ne plači dušo moja

jer nisam nestala 

i nisam prestala

postojati 

za naša jutra

i naše nade slute 

bolje svjetove.

Ne mirišu suze,

ne pate zore

od uzaludnosti

jer nas ima 

posvuda

i kad nas

naizgled nema.

Umivamo život

pjesmom

što liječi,

milujemo postojanje

budućih sretnika

što će i dio nas

zauvijek nositi

sa sobom.

Ne plači nikada

da se ne zaboravi.

Isto,oporavak na jadranskom primorju.

Jovanka Babić Jelovac (odlomak iz pisma pristiglog upravo): "Tek sada razumijem moju mamu koja je godinama teško bolovala.Doktori su moje isprepadali da su neke strašne bolesti.Sad ja njih hrabrim i odbijam bolest.Jednostavno nisam mogla na noge,ni čašu uzeti u ruku.Doktorica pričala o virozi.Završila na imunologiji i prošla gadne pretrage baš hrabro.Čekam još neke nalaze i živim svaki trenutak sa osmjehom i volim život i vjerujem da ima NETKO tko me čuva i da me ne da još ovako mladu u neka nova prostranstva.Čuvaj se i vjerujem da će i kod tebe sve biti dobro..."  (17.04 2016)